Mačke (Felis catus) su među najpopularnijim ljubimcima na svijetu, premda njihovo udomaćivanje još nije toliko poznato kao primjerice udomaćivanje pasa. Godine 1888. jedan je egipatski zemljoradnik slučajno naišao na veliku grobnicu s tisućama mumificiranih mačaka i mačića. Ovo otkriće kod Beni Hasana sadržavalo je oko 80 tisuća mačjih tijela, datiranih u razdoblje 1000. – 2000.god.pr.Kr.
Mačke u Egiptu
Egipćani su bili veoma napredni. Odlično su poznavali astronomiju i ratarstvo te su tako postali veoma bogat narod. No, jedna stvar počela im je kočiti napredak – glodavci. Naime, upravo su glodavci prijetili da će im uništiti sve što su po cijelu godinu proizvodili te su se veoma teško nosili s time. Situacija je bila toliko opasna da je postala prijetnja opstanku bogatog Egipta. Egipćani su pokušavali štošta kako bi se riješili napasnih glodavaca. Primjerice, čak su koristili lasice, ali su se one pokazale kao smrdljive i veoma, veoma neefikasne. Osim toga, lasice su često proždirale i kokoši te druge životinje koje su bile važne za prehranu ljudi. Ne zna se točno kada su se mačke pripitomile ljudima, ali smatra se da je to bilo negdje prije 5.000 do 10.000 godina. Pretpostavlja se da su se prve pripitomile upravo male vrste divljih mačaka privučene velikim brojem glodavaca u ljudskim skladištima hrane. Kada su ljudi shvatili koliko su te divlje mačke efikasne u hvatanju glodavaca, počeli su ostavljati mamce za njih, primjerice glave ribe, kako bi ih još više privukli. Najprijateljskije među mačkama toliko su se približile ljudima da su čak okotile mlade u ljudskim nastambama. A osim što su hvatale glodavce, hvatale su i otrovne zmije što je tim više povećalo njihovo značenje. Make su, osim što su bile izvrsni lovci, također imale (i imaju!) karakteristike koje su stari Egipćani veoma cijenili – eleganciju, ljepotu, čistoću, gracioznostte izražene majčinske instinkte. Uskoro je Miut postalo je jedno od najomiljenijih ženskih imena za djecu, a bila je to riječ za ženku mačke.
Nakon toga, lik mačke počeo je dominirati na nakitu te mnogim drugim ukrasima. Počele su se pojavljivati i kao božanstva. Najpoznatiji mačja boginja bila je Bast, kći vrhovnog boga Ra. Bast je prvo bila božica rata, a kasnije je postala božica sreće, plodnosti i senzualnih užitaka te je štitila ženu, djecu i mačke. Uz Bastu, popularna je bila i mačja božica Sekhmet koju je poslao sam Ra da kazni ljude jer ne poštuju zakone. Mačke su često krijumčarili iz Egipta u druge države, prije svega Grčku i Italiju. Ovo je zakonom bilo strogo zabranjeno i često se na krijumčare slala i vojska jer se to blago željelo zadržati u zemlji. Međutim, sve to nije bilo pretjerano uspješno. U Egiptu se ubojstvo mačke kažnjavalo smrću, a kada bi mačka umrla, vlasnici su brijali obrve u znak žalosti. Preminule mačke su bile mumificirane jednako kao i ljudi, a u grobnice su im stavljane posudice s mlijekom i ostalom hranom. Za kraj – Egipćani su jednom čak i izgubili bitku zbog mačaka. Borili su se s Perzijancima i bili nepobjedivi. Perzijanci su na ratište pustili velik broj mačaka, a Egipćani, od straha da ne naude kojoj od njih, radije su se – predali.
Mačke u drugim religijama
Štovanje mačaka specifična je pojava u staroegipatskoj civilizaciji, no važnost mačke javlja se i u drugim kulturama. Muslimanska predaja govori o slučaju kad je prorok Muhamed pronašao mačku kako spava na njegovoj odjeći: umjesto da je probudi, on je oko nje izrezao rupu, po nekima čitav rukav ogrtača. Ta pripovijest ukazuje na brigu i milostivost prema mačkama ali i čitavom životinjskom svijetu. U drevnim epskim tekstovima Indije, Ramayani i Mahabharati, mačka se pojavljuje već oko 500. pr. Kr. Hinduizam respektira sve životne forme, a naročito je naklonjen mačkama. Očekivalo se da "svaki dobar Hindus tijekom života brine barem o jednoj mački". Budistički svećenici često su držali mačke u svojim hramovima, prvenstveno kao zaštitu od glodavaca, no također su vjerovali da mačke donose sreću. Postoje mnoge legende o mačkama budističkih svećenika, a danas se vjeruje da neke moderne pasminske mačke potječu od hramskih mačaka. U drevnoj Kini, kao i u mnogim drugim područjima Azije, mačka je bila cijenjena prvenstveno zbog svoje važne uloge u zaštiti hrane i osjetljive industrije svile od glodavaca.
Pogrebni običaji
Herodot je zabilježio da su mačke iz raznih dijelova zemlje, nakon smrti donošene u Bubastis kako bi bile mumificirane i pokopane na velikom groblju, što nije dokazano. Na grobištu je švicarski egiptolog Edouard Naville otkrio više od 20 kubnih metara ostataka mačaka, kao i dokaze kremacije. Našao je hrpe kosti u jamama, koje su bile zidane od cigle i gline. Uz svaku jamu je stajala peć, čije su cigle bile pocrnjele od vatre. To je bilo zbunjujuće otkriće. Mumifikacija i sačuvanost tijela omogućavali su da pokojnikov ka pronađe svog domaćina te kasnije iznova bude rođen u zagrobni život. Tijelo je trebalo biti netaknuto do tog trenutka, stoga je kremiranje bilo nepoželjan način postupanja s tijelom svetog bića koje je imalo ka. Usprkos tome, brojnim je mačkama pružena potpuna ceremonija balzamiranja i pokopane su na drugim velikim grobljima duž Nila. Mačke bi često opskrbili namirnicama za zagrobni život, poput zdjelica s mlijekom ili čak mumificiranog miša.
Značaj kulta možda se najbolje pokazao u kolosalnoj grobnici hrama božice Bast blizu Beni Hasana, koja je slučajno otkrivena 1888.godine. Ova je grobnica sadržavala više od 19 tona mumija i ostataka životinja, većinom mačaka ali i drugih poput mungosa, pasa i lisica. Zemljoradnik koji je otkrio grobnicu prodao je velik dio sadržaja grobnice, prah mumija bio je cijenjeni afrodizijak i lijek za neplodnost. Jedan broj uzoraka ipak je dospio u ruke znanstvenicima koji su ih potom proučavali i istraživali. Neki od tih primjeraka danas su dio zbirke British Museuma u Londonu. Nedavno je Roger Tabor, pri snimanju dokumentarca za BBC The Rise of the Cat (Uspon mačke), otkrio drugo groblje mačaka u hramu božice Bastet. Pritom je otkriven 20 cm dubok sloj natiskanih mumija, dugačak preko 60 metara.
